KA VJEŠTAČKOJ INTIMNOSTI: RASPRAVA O PRIRODI LJUBAVI U POSTHUMANISTIČKOM DOBU

Apstrakt

Kako tehnologija nastavlja da napreduje, a ljudski identitet postaje sve više isprepletan sa neljudskim entitetima, koncept ljubavi u posthumanističkom dobu postao je tema značajnog interesovanja. Ovaj rad istražuje načine na koje su promjenljivi pejzaž tehnologije i zamagljivanje granica između čovjeka i mašine uticali na naše razumijevanje i iskustvo ljubavi. Oslanjajući se na teoriju posthumanizma, tvrdimo da ljubav u posthumanističkom dobu nije samo ljudska emocija, već složena, zapletena mreža odnosa između ljudi i mašina (tzv. vještačka intimnost). Ispitujemo načine na koje vještačka inteligencija, robotika i virtuelna stvarnost preoblikuju granice ljudske ljubavi i intimnosti, a takođe raspravljamo o implikacijama ovih razvoja na budućnost ljudskih odnosa. Iako se tehnologija može koristiti za poboljšanje naših veza sa drugima, ona takođe predstavlja nove izazove, rizike i mogućnosti za prirodu ljubavi. Završavamo pozivanjem na dalja interdisciplinarna istraživanja o ljubavi u posthumanističkom dobu, kao i na nijansirano i kritičnije razumijevanje uloge tehnologije u oblikovanju naših odnosa sa drugima.