Etički principi

OBAVEZE UREDNIKA I REDAKCIJE

Redakcija časopisa donosi konačnu odluku o tome koji će se rukopisi objaviti. Prilikom donošenja odluke redakcija rukovodi se uređivačkom politikom vodeći računa o zakonskim propisima koji se odnose na klevetu, kršenja autorskih prava i plagiranje.

Redakcija zadržava diskreciono pravo da primljene rukopise procijeni i ne objavi, ukoliko utvrdi da ne odgovaraju propisanim sadržinskim i formalnim kriterijumima. U redovnim okolnostima, redakcija obavještava autora o tome da li je prihvatila tekst u roku od 1 do 2 mjeseca od datuma prijema rukopisa.

Redakcija ne smije imati bilo kakav sukob interesa u vezi sa rukopisima koje razmatra. Ako takav sukob interesa postoji, o izboru recenzenata i sudbini rukopisa odlučuje glavni urednik. Urednik i članovi redakcije su dužni da blagovremeno prijave postojanje sukoba interesa.

Redakcija je dužna da sud o rukopisu donosi na osnovu njegovog sadržaja, bez rasnih, polnih/rodnih, vjerskih, etničkih ili političkih predrasuda.

Urednik i članovi redakcije ne smiju da koriste neobjavljen materijal iz predatih rukopisa za svoja istraživanja bez izričite pisane dozvole autora, a informacije i ideje iznesene u predatim rukopisima moraju se čuvati kao povjerljive i ne smiju se koristiti za sticanje lične koristi.

Urednici i članovi redakcije dužni su da preduzmu sve razumne mjere kako bi identitet recenzenata ostao nepoznat autorima prije, tokom i nakon postupka recenzije i kako bi identitet autora ostao nepoznat recenzentima do okončanja postupka recenzije.

OBAVEZE AUTORA

Autori garantuju da rukopis predstavlja njihov originalan doprinos, da nije objavljen ranije i da se ne razmatra za objavljivanje na drugom mjestu. Istovremeno predavanje istog rukopisa u više časopisa predstavlja kršenje etičkih standarda. Takav rukopis se momentalno isključuje iz daljeg razmatranja.

U slučaju da je poslati rukopis rezultat naučnoistraživačkog projekta ili da je, u prethodnoj verziji, bio izložen na skupu u vidu usmenog saopštenja (pod istim ili sličnim naslovom), detaljniji podaci o projektu, konferenciji i slično, navode se u prvoj fusnoti u radu. Rad koji je već objavljen u nekom časopisu ne može biti preštampan u časopisu.

Autori su dužni da se pridržavaju etičkih standarda koji se odnose na naučnoistraživački rad. Autori garantuju i da rukopis ne sadrži neosnovane ili nezakonite tvrdnje i ne krši prava drugih. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahtjeva za naknadu štete.

Sadržaj rada

Rad treba da sadrži dovoljno detalja i referenci kako bi se recenzentima, a potom i čitaocima omogućilo da provjere tvrdnje koje su u njemu iznesene. Namjerno iznošenje netačnih tvrdnji predstavlja kršenje etičkih standarda. Prikazi moraju biti precizni i objektivni.

Autori snose svu odgovornost za sadržaj predatih rukopisa i dužni su da, ako je to potrebno, prije njihovog objavljivanja pribave saglasnost svih lica ili institucija koje su neposredno učestvovale u istraživanju koje je u rukopisu predstavljeno.

Autori koji žele da u rad uključe ilustracije, tabele ili druge materijale koji su već negdje objavljeni dužni su da za to pribave saglasnost nosilaca autorskih prava. Materijal za koji takvi dokazi nisu dostavljeni smatraće se originalnim djelom autora.

Autorstvo

Autori su dužni da kao autore navedu samo ona lica koja su značajno doprinijela sadržaju rukopisa, odnosno dužni su da sva lica koja su značajno doprinijela sadržaju rukopisa navedu kao autore. Ako su u bitnim aspektima istraživačkog projekta i pripreme rukopisa učestvovala i druga lica koja nisu autori, njihov doprinos treba pomenuti u napomeni ili zahvalnici.

Navođenje izvora

Autori su dužni da ispravno citiraju izvore koji su bitno uticali na sadržaj istraživanja i rukopisa. Informacije koje su dobili u privatnom razgovoru ili korespondenciji sa trećim licima, prilikom recenziranja prijava projekata ili rukopisa i slično, ne smiju se koristiti bez izričite pisane dozvole izvora.

Plagijarizam

Plagiranje, odnosno preuzimanje tuđih ideja, riječi ili drugih oblika kreativnog izraza i predstavljnje kao svojih, predstavlja grubo kršenje naučne i izdavačke etike. Plagiranje može da uključuje i kršenje autorskih prava, što je zakonom kažnjivo.

Plagijat obuhvata sledeće:
- doslovno ili gotovo doslovno preuzimanje ili smišljeno parafraziranje (u cilju prikrivanja plagijata) dijelova tekstova drugih autora bez jasnog ukazivanja na izvor ili obilježavanje kopiranih fragmenata (na primjer, korištenjem navodnika);
- kopiranje slika ili tabela iz tuđih radova bez pravilnog navođenja izvora i/ili bez dozvole autora ili nosilaca autorskih prava.

Upozoravamo autore da se za svaki rukopis provjerava da li je plagijat.

Rukopisi kod kojih postoje jasne indicije da se radi o plagijatu biće automatski odbijeni i rad će biti odbijen bez dalje recenzije.

Ako se ustanovi da je rad koji je objavljen u časopisu plagijat, isti će biti povučen u skladu sa procedurom opisanom pod Povlačenje već objavljenih radova, a autoru neće biti dozvoljeno da u budućnosti objavljuje radove u časopisu.

Sukob interesa

Autori su dužni da u radu ukažu na finansijske ili bilo koje druge sukobe interesa koji bi mogli da utiču na iznesene rezultate i interpretacije.

Greške u objavljenim radovima

U slučaju da autori otkriju važnu grešku u svom radu nakon njegovog objavljivanja, dužni su da momentalno o tome obavijeste urednika ili izdavača i da sa njima sarađuju kako bi se rad povukao ili ispravio.

Predavanjem rukopisa redakciji časopisa autori se obavezuju na poštovanje navedenih obaveza.

OBAVEZE RECENZENATA

Recenzenti su dužni da stručno, argumentovano, nepristrasno i u zadatim rokovima dostave uredniku ocjenu naučne vrijednosti rukopisa.

Recenzenti evaluiraju radove u odnosu na usklađenost teme rada sa profilom časopisa, relevantnost istraživane oblasti i primijenjenih metoda, originalnost i naučnu relevantnost podataka iznesenih u rukopisu, stil naučnog izlaganja i opremljenost teksta naučnim aparatom.

Recenzent koji ima osnovane sumnje ili saznanja o kršenju etičkih standarda od strane autora dužan je da o tome obavijesti urednika. Recenzent treba da prepozna važne objavljene radove koje autori nisu citirali. On treba da upozori urednika i na bitne sličnosti i podudarnosti između rukopisa koji se razmatra i bilo kojeg drugog objavljenog rada ili rukopisa koji je u postupku recenzije u nekom drugom časopisu, ako o tome ima lična saznanja. Ako ima saznanja da se isti rukopis razmatra u više časopisa u isto vrijeme, recenzent je dužan da o tome obavijesti urednika.

Recenzent ne smije da bude u sukobu interesa sa autorima ili finansijerom istraživanja. Ukoliko postoji sukob interesa, recenzent je dužan da o tome momentalno obavijesti urednika.

Recenzent koji sebe smatra nekompetentnim za temu ili oblast kojom se rukopis bavi dužan je da o tome obavijesti urednika.

Recenzija mora biti objektivna. Komentari koji se tiču ličnosti autora smatraju se neprimjerenim. Sud recenzenata mora biti jasan i potkrijepljen argumentima.

Rukopisi koji su poslati recenzentu smatraju se povjerljivim dokumentima. Recenzenti ne smiju da koriste neobjavljen materijal iz predatih rukopisa za svoja istraživanja bez izričite pisane dozvole autora, a informacije i ideje iznesene u predatim rukopisima moraju se čuvati kao povjerljive i ne smiju se koristiti za sticanje lične koristi.

RAZRJEŠAVANjE SPORNIH SITUACIJA

Svaki pojedinac ili institucija mogu u bilo kom trenutku da uredniku i/ili redakciji prijave saznanja o kršenju etičkih standarda i drugim nepravilnostima i da o tome dostave neophodne informacije/dokaze.

Provjera iznesenih navoda i dokaza

Glavni i odgovorni urednik će u dogovoru sa redakcijom odlučiti o pokretanju postupka koji ima za cilj provjeru iznesenih navoda i dokaza.
Tokom tog postupka svi izneseni dokazi smatraće se povjerljivim materijalom i biće predočeni samo onim licima koja su direktno uključena u postupak.
Licima za koja se sumnja da su prekršila etičke standarde biće data mogućnost da odgovore na optužbe iznesene protiv njih.
Ako se ustanovi da je zaista došlo do nepravilnosti, procijeniće se da li ih treba okarakterisati kao manji prekršaj ili grubo kršenje etičkih standarda.

Manji prekršaj

Situacije okarakterisane kao manji prekršaj rješavaće se u direktnoj komunickaciji sa licima koja su prekršaj učinila, bez uključivanja trećih lica, npr.:
- obavještavanjem autora/recenzenata da je došlo do manjeg prekršaja koji je proistekao iz nerazumijevanja ili pogrešne primjene akademskih standarda;
- pismo upozorenja autoru/recenzentu koji je učinio manji prekršaj.

Grubo kršenje etičkih standarda

Odluke u vezi sa grubim kršenjem etičkih standarda donosi glavni i odgovorni urednik u saradnji sa redakcijom i, ako je to potrebno, malom grupom stručnjaka. Mjere koje će preduzeti mogu biti sledeće (i mogu se primjenjivati pojedinačno ili istovremeno):
- objavljivanje saopštenja ili uvodnika u kom se opisuje slučaj kršenja etičkih standarda;
- slanje službenog obavještenja rukovodiocima ili poslodavcima autora/recenzenta;
- povlačenje objavljenog rada u skladu sa procedurom opisanom pod Povlačenje već objavljenih radova;
- autorima će biti zabranjeno da tokom određenog perioda šalju radove u časopis;
- upoznavanje relevantnih stručnih organizacija ili nadležnih organa sa slučajem kako bi mogli da preduzmu odgovarajuće mjere.

Prilikom razrješavanja spornih situacija redakcija se rukovodi smjernicama i preporukama Odbora za etiku u izdavaštvu (Committee on Publication Ethics – COPE): http://publicationethics.org/resources/.

POVLAČENjE VEĆ OBJAVLjENIH RADOVA

U slučaju kršenja prava izdavača, nosilaca autorskih prava ili autora, povrede profesionalnih etičkih kodeksa, tj. u slučaju slanja istog rukopisa u više časopisa u isto vrijeme, lažne tvrdnje o autorstvu, plagijata, manipulacije podacima u cilju prevare, kao i u svim drugim slučajevima grubog kršenja etičkih standarda, objavljeni rad se mora povući. U nekim slučajevima već objavljeni rad se može povući i kako bi se ispravile naknadno uočene greške.

Standardi za razrješavanje situacija kada mora doći do povlačenja rada definisani su od strane biblioteka i naučnih tijela, a ista praksa je usvojena i od strane časopisa DRUŠTVO I POLITIKA: u elektronskoj verziji izvornog članka (onog koji se povlači) uspostavlja se veza (HTML link) sa obavještenjem o povlačenju. Povučeni članak se čuva u izvornoj formi, ali sa vodenim žigom na PDF dokumentu, na svakoj stranici, koji ukazuje da je članak povučen (RETRACTED).