ODNOS FIKTIVNOG I REALNOG U HANEKEOVOM FILMU „SMIJEŠNE IGRE“: „ČETVRTI ZID“ KAO PARABOLA O PRISUSTVU

Apstrakt

Tema ovog rada jeste osvrt na Hanekeov film „Smiješne igre“ (Funny games) iz 1997. godine. Tematsko usmjerenje je vezano za sociološku analizu sadržaja pomenutog filma, te dovođenje datih sadržaja u relaciju sa Hajdegerovim poimanjem tehnike, Adornovom i Horkhajmerovom kritikom masovne kulture, Jonasovom etikom odgovornosti i Bodrijarovom koncepcijom simulacije. Pomenuti film ukazuje na problem medijskog predstavljanja nasilja u kontekstu postrealnosti. Nasilje je prezentovano kao vid zabave, a samo mučenje kao performans. Zid između gledalaca i aktera filma se ruši, te se hipostazira uloga gledaoca filma kao aktera. Osnovna pretpostavka ovog rada počiva na mišljenju da djelovanje na mikroravni tvori makroefekat koji vodi utemeljenju nove realnosti. Hanekeov film „Smiješne igre“ afirmativno odgovara na navedenu pretpostavku. Izloženost uticaju virtuelnog prostora kroz djelovanje na subjekte ostavlja posljedice na realnost. Film „Smiješne igre“ posredstvom rušenja „četvrtog zida“ problematizuje odnos publike i medija, tj. relaciju fiktivnog i realnog. Fokusirajući se na sadržaj filma, te na metode analize, sinteze, dedukcije i indukcije, dolazimo do zaključka da film „Smiješne igre“ jeste metafora slike savremenog doba. Vizuelna reprezentacija utiče na objektivizaciju virtuelnog svijeta, stoga se analiza sadržaja vizuelnih medija otvara kao jedna od najpregnantnijih perspektiva uvida u prirodu objektivnosti u savremenom kontekstu.