MOŽE LI VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA IMATI SAMOSVIJEST?

Apstrakt

Kada govorimo o mogućnosti vještačke inteligencije veoma često se susrećemo sa onim strahom od posljedica razvoja ove inteligencije. Ovaj strah ponekad jeste iracionalan, ali otvara pitanja ne samo etičkog tipa u smislu primjene vještačke inteligencije nego i u aspektu stava da vještačka inteligencija može razviti samosvijest i u određenom momentu zamijeniti čovječanstvo. Trenutni razvoj i brzina kojom vještačka inteligencija operiše ponovo je aktualizirao ova pitanja i ponovo postavio jedno od najstarijih pitanja filozofije – šta je svijest, tj. šta je samosvijest? Da li iza određenog programa samo stoji kompleksnost algoritama koji funkcionišu prema principu realizacije onoga što je u njih učitao programer ili postoji potencijal za nešto više? Ovo je ujedno i pitanje prirode ljudske samosvijesti, jer kako je moguće da kažemo ono Ja ukoliko je kompleksnost ljudskog mozga samo manifestacija bioloških procesa koji se dešavaju u mozgu i generalno ljudskom tijelu? I može li se po ovom istom principu, ukoliko smo npr. sposobni da reprodukujemo ljudski mozak u smislu tehnoloških aparata, ujedno formirati i samosvijest unutar AI algoritama? O kakvoj se dijalektičkoj prirodi ovdje radi? Ovaj rad neće ponuditi definitivan odgovor jer takav odgovor ne može ni nauka u trenutnoj fazi da ponudi. Ali ovo postaje pitanje čovjeka u tehničkom dobu i cilj rada biće upravo da otvori pitanja ljudske prirode u tehničkom dobu zajedno sa time može li ova priroda da oformi tehničku prirodu i manifestuje kroz čisto tehničku volju.