TEORIJSKI PRISTUPI I KULTUROLOŠKI IZAZOVI U ISTRAŽIVANJIMA SOCIJALNOG KAPITALA OSOBA SA INVALIDITETOM

Apstrakt

Ovaj rad predstavlja pregled teorijskih stanovišta i istraživanja o socijalnom kapitalu osoba sa invaliditetom. Ciljevi ovog rada usmjereni su na istraživanje značaja socijalnog kapitala u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom, s naglaskom na njegove efekte na pristup resursima i socijalnu inkluziju. Analizom se nastoji dublje razumjeti način na koji socijalni kapital oblikuje mogućnosti i iskustva ove populacije, to jest kako različiti oblici socijalnog kapitala utiču na kvalitet života i socijalnu participaciju osoba sa invaliditetom. Dodatni cilj rada jeste ispitivanje metoda za mjerenje socijalnog kapitala kod osoba s invaliditetom, pri čemu se poseban akcenat stavlja na metodu generatora pozicija. Socijalni kapital, shvaćen kao resursi dostupni pojedincima kroz njihove socijalne mreže, koji se može mobilisati u svrsishodnim akcijama, ima značajnu ulogu u različitim aspektima života osoba sa invaliditetom, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu integraciju. U radu će se napraviti poseban osvrt na metodu „generatora pozicija“, kao ključnog alata za mjerenje socijalnog kapitala različitih grupa, tako što ispituje pristup ispitanika određenim pozicijama u društvenoj strukturi. Metoda se fokusira na tri glavne dimenzije socijalnog kapitala, a to su opseg, snaga i pristup, među kojima posebnu pažnju posvećujemo prvoj, u kontekstu naše ciljne grupe. Opseg se odnosi na raznovrsnost resursa kojima osoba ima pristup kroz svoje društvene mreže, a jedna od glavnih pretpostavki u radu je da upravo sistemske i infrastrukturne prepreke doprinose da ovi resursi budu oskudni za lica sa invaliditetom. U tom kontekstu, rad identifikuje specifične izazove koje ove osobe susreću u izgradnji i korištenju socijalnog kapitala, svom pozicioniranju u socijalnim mrežama, kao i faktore koji mogu olakšati ili otežati ovaj proces. Među njima, uvrstili smo kulturu neformalnosti kao posebnost prostora Zapadnog Balkana, čija dvojaka uloga ne bi trebala biti zanemarena u analizi socijalnih mreža. Na kraju, autor predlaže smjernice za buduća istraživanja koja bi mogla doprinijeti dubljem razumijevanju i unapređenju socijalnog kapitala među osobama sa invaliditetom.